Zabave na putu nije nedostajalo. Svugdje nas je vozio komforan Mercedesov autobus sa ugodnim vozačem. Male sobe u potkrovlju hotela, sa 4-5 ležaja, su djeci bile simpatične, jer su im bile zgodne za zajedničko druženje.

     Natjecanje je bilo odlično organizirano. Već dan prije smo imali tonsku probu u dvorani natjecanja, a dobili smo i učionicu na korištenje. Ta učionica, koja je bila preko puta dvorane, nam je puno značila. Opremljena pianinom nam je omogućila neometane pripreme za natjecanje. Tu smo mogli odložiti stvari, razgibati i zagrijati mišiće i tetive, upjevati se, upotpuniti styling(isključivo crno-bijeli dress code; dečki su imali mašne, a djevojčice identične trake za kosu sa cirkonima), te opustiti pred nastup. Imali smo mira, nitko nam u tu prostoriju nije ušao. U pauzi je bilo organizirano razgledavanje Požege te posjet muzeju. Vodio nas je jako simpatičan dečko, učenik srednje glazbene škole u Požegi.

     Malo po malo, došlo je i vrijeme za naš nastup.

     Samo zamislite zbor od deset pjevača, deset djece neiskusne u zborskom životu: hrabro stoje pred međunarodnim žirijem! Lijepo obučeni, od glave do pete usklađeni, prate svaki moj pokret, pjevaju ne obazirući se na punu dvoranu i stručnjake koji slušaju svaki ton, svaki udah.  Zadnji akordi naše korepetitorice, pljesak, naklon i silazimo s pozornice.

     Do trenutka odluke nam je iščekivanje i napetost smanjio odličan zbor srednje glazbene škole u Požegi, naše škole domaćina. Budući glazbenici su zadivili publiku svojim umijećem. Program im je bio raznolik. Posebni je užitak bio s njima pjevati dobro znane domaće hitove. Emocije su proradile.

     Žiri se vratio i počela je dodjela nagrada. Napokon odluka: SREBRO!!!

Sva sretna idem po nagradu i na pozornici uživam u međusobnom čestitanju. Ali tu nije bio kraj mojoj sreći. Potpuno neočekivano, tek od ove godine, žiri nagrađuje posebnom nagradom i one koji su pomogli izvedbi: svirače korepetitore. Kako sam krala svaki slobodni trenutak kad bi djeca mogla ostati sama, odslušala sam velik dio natjecateljskog programa i bila oduševljena izvedbama mnogih kolega. Zbog toga mi je srce još više naraslo kada su na pozornicu pozvali i našu korepetitoricu po nagradu! Puno je pomogla našem zboru na nastupu i na više probi u našoj školi. Kao profesionalac koji ima puno natjecanja iza sebe, došla nam je pomoći samo iz ljubavi prema glazbi i mladima koji traže način kako izraziti svoj potencijal.

     Ovo je bio prvi put da zbor osnovne škole  iz Knina odlazi na neko zborsko natjecanje. Prvi put pa srebro! A natjecanje nije samo za zborove osnovnih škola, već i za glazbene škole, amaterska udruženja i slično. Samo radi usporedbe, zbor glazbene škole „Pavela Markovca“ iz Zagreba, koji je ove godine odnio pehar, je ovom prigodom nastupio sa 35 članova. A zbor iz Požege sa 55! Brojčanost daje na sigurnosti! Konkurencija je velika, natjecali smo se sa zborovima duge natjecateljske tradicije. Ali nekako je trebalo početi. Naši hrabri zboraši su utrli put budućim generacijama.

     Slijedeće godine pridružite nam se svi koji volite glazbu, putovanja i druženje: od prvašića do osmaša!  Budite dio uspješnog tima!

Ivona Bogetić, učiteljica Glazbene kulture