Prošle godine, na misijsku nedjelju, sam bila u Donjoj Bistri na Sv. misi. Misu je predvodio svećenik iz Afrike. Ispričao je veoma dirljivu priču o svome životnom puti i o životu djece koja tamo žive. U Africi se plaća škola za djecu i oni moraju imati školske uniforme. Roditelji, zbog siromaštva, radije školuju mušku nego žensku djecu. Pošto zna kakvu sudbinu čeka žensku, neškolovanu djecu, ovaj svećenik je odlučio pokrenuti akciju za izgradnju doma za djevojčice, skupljajući dobrotvorne priloge.

Poslije Sv. mise su se mogle uzeti kartonske kućice i u njih skupljati pomoć kroz godinu dana. Uzela sam jednu kućicu kako bih se pridružila toj plemenitoj akciji. Međutim, odlučila sam pokušati, u sve ovo uključiti svoje učenike.

Jednog dana smo razgovarali o čuvanju prirode i koliko plastične boce zagađuju okoliš, a moguće ih je reciklirati i za to dobiti novac. Počeli smo računati koliko bismo skupili za mjesec dana, pa za godinu dana, ako svaki dan sačuvamo samo jednu bocu. Osjetila sam da je tada pravi trenutak za pokazati kućicu učenicima i ispričati im priču kako i zašto je donesena u Knin.

Objasnila sam im da za jednu kunu (dvije vraćene boce) jedno dijete u Africi ima jedan obrok. Moji učenici su me gledali s nevjericom. Prihvatili su ideju o skupljanju boca. Shvatili su da od svojih novaca za slatkiše mogu odvajati jedan dio i tako pomoći nekom djetetu.

Ideja ih je jako razveselila. Oči su m zasjale od sreće. Neki su odmah ubacili svoj džeparac u kućicu. Kućicu sam stavila na ormar. Najbolja rečenica koju sam slušala ovih godinu dana je bila: „Učiteljice, možete li dohvatiti kućicu da ubacimo novce?“

Za godinu dana smo prikupili toliko kuna da možemo osigurati godišnji smještaj za dvije djevojčice. Moji, sretni učenici, su radili crteže i na njima pisali iskrene poruke nepoznatoj djeci. Poslije smo se fotografirali s crtežima u rukama, i ja sam dala izraditi uvećanu fotografiju. Skupljene novce, crteže i fotografiju sam odnijela u Donju Bistru, odakle sam, prije godinu dana, donijela kućicu.

Svećenik iz Afrike je bio jako iznenađen viješću da su u akciji sudjelovali učenici iz Knina. Veliku radost i oduševljenje su kod njega izazvali učenički radovi. Sreća je postala još veća kada je vidio i našu fotografiju na kojoj su se potpisali svi učenici.

Svećenik je rekao da će sve to poslati u Afriku i da će naša fotografija krasiti zidove Doma za djevojčice.

Ova akcija je oplemenila moje učenike i mene. Mi smo veliki dobitnici! Akciju nastavljamo s još većom radošću.

Učiteljica 4.a razreda, Janja Marjanović