Osnovna škola dr. Franje Tuđmana Knin

Učenici 5.c razreda marljivo su radili na projektu pod nazivom Priča jesenskog šešira. Uz vrlo zanimljive šešire koje su ukrasili jesenskim plodovima po vlastitom izboru, osmislili su i maštovite priče koje su ispripovijedali pred razredom. Učeničke radove možete pročitati u nastavku teksta, a tu su fotografije njihovih jesenskih šešira.

Lara Paić, učiteljica hrvatskog jezika

Ja sam Mirko. Došao sam iz Orlića. Sada ću vam  nabrojati sve plodove jeseni koji se nalaze na meni, a ti isti plodovi uspjeli su također obojati cijelo moje selo i njegove livade. Na meni se nalaze prekrasni divlji kesteni, divlji, crveni šipak koji se upotrebljava za ukusni i zdravi čaj. Na meni se nalaze i raznobojni listovi trešnje. Žao mi je što na sebi nemam još jesenskih plodova, na primjer bundeve, jabuke, orahe...  

Jesen je moje najdraže godišnje doba. Ona ima najviše boja od svih godišnjih doba. Jesen ima jako puno plodova, a meni među najdražima su upravo oni koji se na meni nalaze. 

Tea Simić, 5.c

Ja sam šešir Šarenko. Dolazim iz jednog velikog dvorišta. Ono se nalazi na desnoj obali rijeke Krke, nedaleko od njezinog izvora. U njemu vlada prava jesenska raskoš s bogatstvom boja i plodova. Sve je žuto, zeleno, crveno, narančasto, smeđe…

Plodovi su veliki i mali, sočni, ukusni, slatki. Nisam odolio. Morao sam se odjenuti u otkinuti djelić tog raja i donijeti ga vama. Ovdje, u vašu učionicu. Uživajte i vi. Divite se mojoj ljepoti i šarenilu boja i plodova. Na ovome sam veoma zahvalan bogatoj jeseni. Jesen je najljepše godišnje doba, zar ne? Djeco, pozdravite mi Mariju i nemojte odati tajnu da sam bio u njezinom dvorištu.

Goga Marija Jejina, 5.c

Bok! Ja sam šešir Šeširka i dolazim iz New Yorka. Ovako slijedi moja priča. Ja na sebi nemam plodove. Po tome se nažalost jako razlikujem od drugih. Nemam prijatelje. Znam, to je tužno! Tko bi se uopće htio družiti sa šeširom koji na sebi nema plodove? Tako su dani prolazili i ja sam se bila sve tužnija. Osjećala sam se poput ružnog pačeta. Odiednom je zapuhao jaki vjetar sjevernjak. Nosio me je po raznim državama i gradovima. Sjevernjak me je odnio sve do Knina pa prebacio preko planine Dinare. Tamo je bilo savršeno! Letjela sam! Bar sam tako mislila. Vjetar me nosio, ali nije bio hladan. Ne znam kako, ali jesenski plodovi su se nekako našli na meni. To su bili šljive, lišće i kestenovi. Više nisam bila Šeširka bez plodova. Na svemu tome mogu zahvaliti vietru sjevernjaku.

Iva Miočević, 5.c

Bio jednom jedan čovjek kojem je hobi bio izrađivanje šešira. I on je svake godine za svako godišnje doba izrađivao po tri šešira. Prvi šešir bi predstavljao ono što je dobro u tom godišnjem dobu, drugi šešir bi predstavljao nešto što je loše u tom godišnjem dobu, a treći šešir bi predstavljao nešto što je i dobro i loše u tom godišnjem dobu.

Onda je odlučio, pošto mu je omiljeno godišnje doba jesen, napraviti jedan šešir koji će predstavljati sva ta tri šešira koja bi on inače napravio. Na tom šeširu lišće i jabučica na vrhu predstavljali su ono što je dobro u jeseni. Kestenova kora koja je bodljikava, suha i smeđa predstavljala je ono što je loše u jeseni, a kesteni sami po sebi su predstavljali ono dobro što može nastati iz lošeg. Na primjer, cijeli dan pada kiša i nitko ne može izaći iz kuće, a svima je dosadno. Iz toga dobro može nastati tako da s obitelji igrate neke društvene igre ili gledate neki film. Inače bi čovjek svaki šešir koji bi napravio prodao ili dao svojoj obitelji. Samo je ovaj sačuvao na polici u svojoj kući. Taj čovjek je volio razveseljavati ljude. To je i njega činilo sretnim. On je svaki dan sa svojim šeširićem šetao po gradu i veselio ljude kojima je loš dan. Ali, postajao je sve stariji i stariji i više nije mogao na takav način veseliti ljude pa mu je pomogla obitelj u tome.

I tako su oni nastavili tradiciju još godinama, a svi njihovi potomci su slijedili tu tradiciju. Svi ljudi bi trebali znati da iz nečeg lošeg uvijek može nastati dobro! 

Maria Jelić, 5.c

Ja sam šešir Fabijan, a zovu me Fabe. Moj vlasnik imao je veliki vinograd u jednom selu uz more. Nosio bi me na glavi uvijek kada bi išao brati grožđe sa svojim sinom. Jednoga dana su ga boljela leđa pa nije mogao ići brati grožđe. Dao me je svom sinu. Sin je s prijateljima obrao vinograd. Jednoga dana, išao je skakati iz aviona s padobranom i ponio me za sreću. Slučajno sam ispao iz aviona kad su se vrata otvorila. Letio sam! Upao sam u bačvu punu meda jednog pčelara. Pčelar me izvukao iz meda i bacio daleko, daleko... Naišao je vjetar i otpuhao me do Knina. Pao sam na hrpu lišća i jesenskih plodova. Tu su bili žirevi, kesteni, orasi…
Takav ljepljiv pasti u sve to… Jednom riječju: G R O Z N O!!!!!!

Ana Novak, 5.c