Osnovna škola dr. Franje Tuđmana Knin

Mjesec veljača mjesec je karnevala, mesopusta, poklada ili fašnika.

Podrijetlo karnevala treba tražiti u kulturama Sredozemlja i srednje Europe, gdje su se unutar karnevala brojni prastari običaji, unatoč gubljenju prvobitnog smisla i čestim zabranama, očuvali do danas te se čak i proširili svijetom.

Poklade, maškare, mesopust, poklad, bušari, šafingari, fašnik, pust, karneval... Sve su to nazivi za razdoblje nakon Nove godine, do Čiste srijede ili Pepelnice.

U to vrijeme svatko ima priliku postati netko drugi – ratnik, princeza, pčelica, dimnjačar, Sulejman Veličanstveni, vampir...

Narod od pamtivijeka poznaje običaje maskiranja, a ta tradicija je vrlo živa i danas. Blagdan Bogojavljenja, Sveta tri kralja, posljednji je dan božićnoga ciklusa.

U starome Rimu u to doba godine održavale su se brojne svetkovine pod maskama – Saturnalije i Januarske kalende. Te poganske običaje Crkva je nastojala kristijanizirati pa je to razdoblje nazvala svetom dvanaestodnevnicom- "Poganske" maškare raspršile su se potom u vremenu koje im je ostalo između Bogojavljenja i korizme. U srednjem vijeku to je bio početak nove godine, a uz taj dan je u mnogim europskim krajevima vezana i tradicija biranja jednodnevnih kraljeva – to je službeni početak pokladnoga razdoblja.

Za sam naziv karneval postoji nekoliko tumačenja – može mu izvor biti u latinskom pokladnom uzviku "Carnem revale!" Koji znači "ukloniti meso!" ili od latinskoga carrus navalis što znači lađa na kolima, koja se nekada vozila po srednjoj Europi u pokladnim povorkama.

Karnevalski običaji datiraju iz pretkršćanskog razdoblja kada su na taj način, ljudi pod maskama i uz mnogo vike, zvonjave, šuškanja i galame, tjerali zle sile. U starom Rimu priređivale su se svečanosti Saturnalije u čast boga Saturna, a slavile su završetak poljoprivrednih radova.

Posljednjeg dana rimskih Saturnalija izjednačavali su se gospodari i robovi, odnosno robovi su se samo na taj dan mogli ponašati kao slobodni građani. Kola na kotačima bila su dio proljetnih obrednih povorki za vrijeme svečanosti.

Oživljavanjem starih tradicionalnih običaja danas čuvamo našu kulturnu baštinu. Takav je primjer zvončara, maskiranih skupina iz Kastavštine pokraj Opatije, zastrtih ovčjim runima i opasanih zvonima. Za muškarca je pristup zvončarima bio svojevrsni obred prelaska iz svijeta djetinjstva u svijet odraslih. Nositi zvona za muškarca bila je stvar ugleda i časti. I u drugim našim krajevima postoje maskirani ophodari koji imaju zvona, životinjska runa te lica zakrivena maskama životinjskih likova. Također treba istaknuti i Riječki karneval te karnevale u Veneciji te  najživopisnijih karneval na svijetu, onaj u Rio de Janeiru.

Maškare i karnevali nude nam priliku da budemo tajanstveni te da na površinu iznesemo svoje fantazije i oživimo maštu…

Više o samoj proslavi maškara u našoj školi možete vidjeti u Foto-galeriji.